Konzervatorska praksa u tretiranju kulturno-istorijskog arhitektonskog nasljeđa, konstatno se mijenja i unaprijeđuje, naročito zahvaljujući integrisanju novih tehnologija. Međutim, fundamentalni principi ostaju isti, a to je iskazivanje respektabilnog i pažljivog odnosa u tretiranju kulturno-istorijskog nasljeđa. Konkretno, to znači uzimanje u obzir svih slojeva objekta, nastojeći da se razumiju i prezerviraju sve faze njegovog nastanka. Da bi krajnji rezultat bio uspješan, potrebno je naći pravu mjeru između očuvanja onoga što je prethodilo i kreiranja novog prostora.

Robna kuća Rinascente, trg Fiume, Rim

Robna kuća Rinascente, čiji su autori Franco Albini i Franca Helg, projektovana je u periodu 1957-61. Zgrada je nastala kao potreba da se raširi sjedište kompanije, s namjerom da na izvjesni način postane ikona kvarta. Prilikom odabira konzervatorskog pristupa, projektantski tim 2050+ je odlučio da zadrži, ali na način da naglasi i osvježi postojeći arhitektonski i stilski jezik.

Objekat se sastoji od šest nadzemnih etaža (od čega je prodaja smještena na prve četiri etaže, na petoj skladištenje, a na posljednjem su kancelarije) i tri podzemne etaže namijenjene tehničkim prostorijama. La Rinascente se u potpunosti uklapa u rimski kontekst, nadovezujući se na tradiciju okolnih renesansnih objekata kroz odabir adekvatnog kolorita i materijalizacije.

Zgrada je projektovana tako da u osnovi pruža maksimalnu fleksibilnost: servisne zone su smještne na obodima, dok središnji dio ostaje slobodan. Upravo je ta širina i sloboda prostora u centralnoj zoni jedan od glavnih aspekata koji su projektanti sada htjeli „osvježiti“ i naglasiti. Zastaklivši taj prostor u sredini, dnevni protok ljudi u komercijalnom sektoru, postao je vidljiv i od spolja, što predstavlja svojevrsni „omaž globalizaciji“, kako su istakli projektanti u opisu. Dodatno, postala je vidljiva i vertikalna komunikacija u vidu pokretnih stepenica koje su na taj način dobile i određenu scensku vrijednost. 

Tada su dodati novi arhitektonski elementi, kao što je vanjski lift i panoramski restoran na posljednjem spratu. Segment krova transformisan je uvođenjem staklene površine, koja otkriva strukturne elemente starog krova iz 1961. godine, pružajući restoranu na šestom spratu spektakularan pogled na grad.

Projekat obnove, najviše se odnosio na čitljivost fasade čiji primarni red i ritam su narušeni zbog pojedinih naknadnih nadogradnji. Interesantno je da su se originalni i teški fasadni paneli Silipol restauriali bez skidanja istih sa fasade. Silipol je vrsta materijala koji je nastao kao mješavina presovanog, bijelog cementa i pigmentoavnog kamena poput granita i mermera. 

Kada je u pitanju obnova enterijera, svaka etaža je projektovana od strane drugog arhitektonskog studija. U koloritu od prve do četvrte etaže dominiraju dvije boje: boja cigle i mliječno-zelena. Prva boja precizno označava ortogonalni raspored sa plafonom nekonvencionalne strukture u koju je umetnut novi sistem osvetljenja.

Druga boja je odabrana sa ciljem da omekša prostor visokim paravanima od perforiranog cjevastog lima talasastog izgleda.