U središtu lepeze: kružna logika jednog prostora

Od koncepta do realizacije, projekat renoviranja jednog enterijera u Barseloni, pod nazivom Éventail, je projekat koji povezuje prostor i vrijeme—spajajući prošlost i sadašnjost, strukturu i svjetlost, vertikalnost i horizontalnost. Inspirisan metaforom lepeze (évantail), tlocrt i funkcionalna organizacija stana razvija se oko jasno definisanog centralnog jezgra—prostorne osovine gdje se susreću kretanje i svjetlost.

Sa ovog centralnog mjesta, stan se otvara u kružnoj konfiguraciji, napuštajući tradicionalni hodnik-soba raspored u korist protočnog, međusobno povezanog niza prostora. Pažljivo osmišljeni pragovi i usklađeni otvori stvaraju geometriju koja širi prostor, usmjeravajući kretanje, svjetlost i pogled.

Intervencija slavi kontraste—između izloženih sirovih materijala na gornjim nivoima i besprijekorno obrađenih volumena ispod, kao i između grubih tekstura i profinjene geometrije. Svjetlo igra ključnu ulogu: ulazeći kroz drvene otvore i krovne prozore, baca sjenke na paletu prigušenih bijelih tonova, svijetlog hrastovog parketa i bakarnih detalja.

Nakon što je originalna struktura sačuvana i djelimično otkrivena, kružna geometrija se prirodno nametnula kao centralni motiv. Novi prostorni red organizovan je oko ovog jezgra, koje sada funkcioniše kao ulazni hol naglašen posebnim stepeništem. Odavde, niz poravnatih otvora—nekada neusaglašenih vrata—stvara scenske kadrove, usmjeravajući pogled prema balkonima ili monumentalnim umjetničkim djelima.

Ulaskom u glavnu dnevnu zonu, plafonske grede počinju da se šire u blagoj krivini, pojačavajući logiku otvaranja prostora. Prednje prostorije su objedinjene, centralne pregrade uklonjene, a prostor preuređen u kontinuiranu dnevnu zonu. Ove prostorije su otvorene, ali jasno definisani suptilnim krivinama i pragovima koji prate obrise zgrade.

Na krovu, projekat se nadovezuje na slojevito spoljašnje okruženje koje odražava fluidnu unutrašnju logiku—krovna terasa podijeljena je na zone za kuvanje, ručavanje i odmor ispod bioklimatskih pergola i bogate mediteranske vegetacije. Vertikalni zeleni zidovi, komforna baštenska garnitura i potpuno opremljena kuhinja na otvorenom stvaraju ambijent koji spaja privatnost i otvorenost.

Ovaj projekat integriše pasivne strategije poput unakrsne ventilacije, hlađenja putem krovnog prozora i minimalne upotrebe instalacija. Bioklimatske pergole i ozelenjeni zidovi na krovu poboljšavaju termalni komfor i mikroklimu. Kroz cijeli dom, dvostruko staklo na prozorima, prirodna izolacija i optimalna izloženost dnevnom svjetlu umnogome smanjuju potrošnju energije. Projekat favorizuje ponovnu upotrebu materijala, čuvajući na taj način sjećanja na prethodno mjesto, a ujedno i pružajući doprinos održivosti.