Kuća za pet žena

Kuća za pet žena, smještena u blizini Gradačca u Bosni i Hercegovini, predstavlja izuzetan primjer arhitekture koja je nastala kao odgovor na potrebe žena koje su preživjele rat, nasilje i društvenu nepravdu. Ovaj projekat je rezultat sedmogodišnje saradnje švajcarsko-srpskog biroa TEN Studio sa lokalnim zanatlijama, nevladinim organizacijama i stanovnicima kako bi stvorili rezidenciju koja služi kao model za postratno ozdravljenje zajednice kroz dizajn.

Dizajn kuće je nastao kroz blisku saradnju sa lokalnim zanatlijama – metalostrugarima, stolarima, majstorima za tepihe i drugim vještim radnicima. Ovakav pristup je omogućio da objekat bude duboko ukorijenjen u lokalni kontekst, ali i da ima širi društveni uticaj. Arhitektura je zamišljena kao alat za društvene promjene, stvarajući prostore koji odgovaraju vitalnim potrebama korisnica. U procesu su učestvovali i pejzažni arhitekta Daniel Ganz, koji je integrisao zgradu sa okruženjem sadnjom drveća i uređenjem produktivnog vrta, te umjetnica Shirana Shahbazi, koja je kroz rad sa materijalima i bojama transformisala fasadu i enterijer u dinamičan vizuelni prikaz.

Fasada kuće je posebno upečatljiva – sastoji se od dvadeset vrata koja se mogu otvoriti prema putu, čineći kuću pristupačnom i gostoljubivom. Kada su vrata širom otvorena, stvaraju prag dužine 25 metara koji povezuje unutrašnjost sa pejzažom. Boje i raspored panela na fasadi su osmišljeni na licu mjesta i u lokalnoj autolakirnici, čime je tipična radionica pretvorena u umjetnički atelje. Ovakva fasada daje kući neočekivan, nerezidencijalni karakter i šalje toplu dobrodošlicu svim posjetiocima, dok istovremeno simbolizuje otvorenost i vidljivost novog doma za njegove stanovnice.

Unutrašnji raspored kuće podržava i privatnost i zajednički život. U prizemlju se nalaze pet privatnih soba, zajednički dnevni boravak površine oko 90 m² i pomoćne prostorije. Svaka privatna soba je prostrana, jednaka po veličini i orijentaciji, opremljena ormarima i mini-kuhinjom, što omogućava nezavisnost. Dvostruka vrata duž južnog zida pretvaraju pristup sobama u unutrašnju ulicu, podstičući povezivanje među korisnicama. Zajednički prostor je veći nego što bi pojedinačno bilo moguće priuštiti, što jača ideju kolektivnog života i omogućava razne aktivnosti – od kuvanja i druženja do rada i obrade hrane. Dva pomoćna prostora su izgrađena od betona, s velikim kupatilima i direktnim izlazom u vrt.

Iznad zajedničkog prostora nalazi se višenamjenska prostorija dužine 26 metara, inspirisana tradicionalnim skladištima, koja može služiti za razne sezonske aktivnosti – od skladištenja hrane do dodatnog smještaja. Materijali i završne obrade u kući su čvrsti, nenametljivi i prijatni, što oslikava snagu, izdržljivost i mogućnosti žena koje u njoj borave. Stanarke su ohrabrene da obrađuju okolno zemljište, čime jačaju svoju nezavisnost i pretvaraju zemlju u produktivan prostor.

Završetak izgradnje kuće ne označava kraj projekta, već početak zajedničkog života i stalne evolucije zajednice. Tim ostaje uključen kroz lokalnu NVO Naš Izvor, koja je odgovorna za održavanje objekta i prilagođavanje potrebama stanarki. Dizajn postaje sredstvo za međusobnu podršku i kolektivno dobro, stvarajući okvir koji se razvija zajedno sa svojim stanovnicama i pokazuje kako arhitektura može biti moćan alat za ozdravljenje i jačanje zajednice u postratnim okolnostima.