Kad reditelj dizajnira enterijer: Palazzo Talìa u Rimu

U srcu Rima, svega nekoliko koraka od Španskih stepenica i fontane di Trevi, skriva se Palazzo Talìa, hotel u palati iz 16. vijeka koji dokazuje da luksuz ne mora biti predvidiv. Iza kamenog luka na trgu Largo del Nazareno, filmski reditelj Luca Guadagnino, poznat po filmovima "Call Me By Your Name" i "Challengers", potpisuje enterijer koji spaja renesansnu dramaturgiju sa savremenim dizajnerskim jezikom, pretvarajući nekadašnju školu za rimsku aristokratiju u jedno od najupečatljivijih hotelskih iskustava u Italiji.

Palata je tri godine renovirana pod okriljem porodice Federici, a rezultat je prostor koji funkcioniše na kontrastima. Već u centralnom atrijumu ton je jasan: iza recepcije sa ikoničnim Gae Aulenti stolicama visi monumentalni muranoski luster, dok u susjednom zajedničkom prostoru dominira duga, niska sofa u nijansi zelenog kadifea koja oduzima dah. Staro i novo ovdje ne koegzistiraju iz pristojnosti, već se namjerno sudaraju, stvarajući energiju koja pokreće čitav prostor.

Srce hotela je monumentalni hodnik na prvom spratu, piano nobile, gdje custom tepih irskog arhitekte Nigela Peakea pravi pravu scenografiju: geometrijski obrasci u nijansama plave, bordo i roze prostiru se duž čitavog koridora, flankirani antičkim rimskim bustama i geometrijskim svjetiljkama koje podsjećaju na rad Carla Scarpe. Guadagnino ovdje koristi hodnik onako kako koristi kadar u filmu, kao sredstvo vođenja pogleda i građenja napetosti.

Na kraju te vizuelne ose čeka Magna Hall, nekadašnja školska sala za jutarnja okupljanja, sada pretvorena u jedan od najspektakularnijih event prostora u Rimu. Ispod fresaka iz 18. vijeka, studio Luce Guadagnina postavio je garnituru fotelja u puder-roze boji, dok još jedan Peakeov kružni tepih unosi kalejdoskopsku toplinu u monumentalni volumen. Efekat je, kako ga opisuje osnivač hotela Elia Federici, "teatralan i neobuzdan".

Poseban doživljaj pruža hotelski bar, čiji su zidovi obloženi panelima od ogledala sa teksturom, reflektujući stropne freske u iskrivljenom, gotovo senzualnom treperenju. Restoran Tramae, pak, kombinuje porodične recepte familije Federici sa elegancijom osamdesetih, zahvaljujući ogledal-pločicama koje čitavom prostoru daju štih glamurozne rimske diskoteke.

Guadagnino projektuje prostor onako kako režira film: svaki detalj je kadar, svaki prelaz iz prostorije u prostoriju je rez montaže. Palazzo Talìa nije hotel koji se trudi biti lijep. On je hotel koji zna da jeste.