Žene koje su projektovale nebodere

Neboderi su oduvijek bili više od betona i čelika, oni su izjave moći, vizije i ambicije upisane u horizont grada. Decenijama su te izjave nosile gotovo isključivo muška imena. Ali ovih jedanaest arhitektica dokazuje da se nebo osvaja talentom, ne rodom. Njihovi tornjevi, od Čikaga do Tokija, od Roterdama do Dubaija, ne samo da su promijenili panorame gradova, već i narativ o tome ko ima pravo da ih oblikuje.

Jeanne Gang — St. Regis, Čikago (2020)

Jeanne Gang, osnivačica studija Studio Gang iz Čikaga, projektovala je St. Regis Chicago, neboder od 101 sprata i 365 metara visine, treću najvišu zgradu u čikaškom panorami. U trenutku završetka, to je bila najviša zgrada na svijetu koju je projektovala žena. Fascinantna forma tornja nastala je slaganjem geometrijskih oblika zvanih frustumi — zarubljene piramide, naizmenično okrenute, koje stvaraju iluziju talasastog kretanja. Šest nijansi plavog stakla dodatno pojačava taj efekat. Gang je ovim projektom pokazala da neboderi mogu biti porozni konektori, a ne barijere za javni prostor, toranj se na nivou terena otvara prema rijeci Čikago, povezujući susjedstvo Lakeshore East sa ostatkom grada.

Yuko Nagayama — Tokyu Kabukicho Tower, Tokio (2023)

Yuko Nagayama, osnivačica biroa Yuko Nagayama & Associates iz Tokija, prva je žena koja je projektovala neboder u Japanu. Tokyu Kabukicho Tower, visok 225 metara sa 48 spratova, smješten je u srcu zabavnog distrikta Kabukicho u Šindžukuu. Za razliku od konvencionalnih japanskih nebodera koji su pretežno kancelarijski, ova građevina je prvi japanski zabavni neboder — sadrži bioskop, pozorište, koncertne dvorane i dva hotela, bez ijednog kancelarijskog sprata. Inspiraciju za dizajn fasade Nagayama je pronašla u nekadašnjoj fontani koja je stajala na tom mjestu i u lokalnom božanstvu vode Benzaiten. Preko 4.000 staklenih panela sa keramičkim printom stvara utisak vode koja se uzdiže prema nebu, dok je svaki od 240 paterna dizajniran ručno u njenom studiju.

Grace La — Kilbourn Tower, Milvoki (2005)

Grace La, suosnivačica biroa LA DALLMAN sa suprugom Jamesom Dallmanom, projektovala je Kilbourn Tower u Milvoukiju — stambeni neboder od 33 sprata i 116 metara visine. U trenutku završetka, to je bila najviša stambena zgrada u Viskonsinu i peta najviša zgrada na svijetu projektovana od strane žene. La, koja je danas profesorica i šefica Odjeljenja za arhitekturu na Harvardu, pristupila je projektu bez prethodnog iskustva u projektovanju visokih zgrada, što joj je, kako sama kaže, dalo slobodu da razmišlja izvan ustaljenih obrazaca. Fasada Kilbourn Towera odražava njen pristup — kristalna, fasetirana kompozicija volumena koja razbija konvencionalni odnos baze, sredine i vrha nebodera.

Malika Walele — The Leonardo, Johanesburg (2019)

The Leonardo u Sandtonu, Johanesburg, sa 55 spratova i 234 metra visine, bio je u trenutku završetka najviša zgrada u Africi. Projektovao ga je biro Co-Arc International Architects pod vodstvom emeritus partnera Francoisa Pienaara, ali je realizacija projekta bila u rukama pretežno ženskog tima. Malika Walele, diplomirana arhitektica sa Univerziteta Witwatersrand, bila je rezidentna arhitektica na gradilištu preko dvije i po godine, vodeći dokumentaciju i nadzor na terenu. Od jedanaest članova glavnog arhitektonskog tima, čak devet su bile žene — predvođene direktoricom Catharine Atkins i Walele. „Žene mogu mijenjati gradove i graditi zgrade koje će biti najviše u Africi", rekla je Walele, dodajući da ovaj projekat služi kao dokaz da konstrukcija ne mora biti isključivo muška domena.

Elizabeth Plater-Zyberk — Atlantis Condominium, Majami (1982)

Elizabeth Plater-Zyberk bila je jedna od petero suosnivača biroa Arquitectonica 1977. godine u Majamiju, zajedno sa Bernardom Fort-Bresciom, Laurindom Spear, Andrésom Duanyjem i Hervinom Romneyjem. Atlantis Condominium, stambena zgrada od 20 spratova na Brickell Avenue, jedno je od najpoznatijih ostvarenja tog ranog perioda firme. Zgrada je postala globalno prepoznatljiva zahvaljujući serijalu Miami Vice, u čijoj se uvodnoj špici pojavljivala. Njen najupečatljiviji element je „sky court" — izrezani prostor od pet spratova u centru fasade sa đakuzijem, crvenim spiralnim stepenicama i palmom, postavljen uz valoviti žuti zid. Frank Gehry je pohvalio zgradu za „skulpturalni kvalitet i nadrealističku viziju". Plater-Zyberk je ubrzo napustila Arquitectonicu i sa Duanyjem osnovala DPZ CoDesign, postajući jedna od najznačajnijih figura pokreta Novog urbanizma.

Dörte Gatermann — KölnTriangle, Keln (2006)

Dörte Gatermann, rođena 1956. u Hamburgu, osnovala je biro Gatermann + Schossig sa suprugom Elmarom Schossigom 1984. godine u Kelnu. Njen magnum opus je KölnTriangle — poslovni toranj visok 103 metra sa 29 spratova, smješten u kelnskoj četvrti Deutz, direktno preko Rajne naspram slavne Kelnske katedrale. Tlocrt tornja ima oblik Reuleaux trougla — konveksnog trougla konstantne širine, što stvara elegantno zakrivljenu fasadu. Južna strana zgrade ima dvostruku fasadu koja omogućava prirodnu ventilaciju čak i na najvišim spratovima, a inovativno korištenje geotermalne energije i sistema za povrat toplote rezultiralo je izuzetno niskom potrošnjom primarne energije. „Pokazala sam da ne mogu samo muškarci graditi nebodere — to mogu i ja", izjavila je Gatermann. Na vrhu tornja nalazi se javni vidikovac sa panoramskim pogledom na Keln.

Julia Nagele — The Emerald, Sijetl (2020)

Julia Nagele, direktorica dizajna u birou HEWITT iz Sijetla, projektovala je The Emerald — stambeni toranj od 40 spratova nadomak Pike Place Marketa. Ovo je jedan od najviših stambenih nebodera na zapadnoj obali SAD-a projektovanih od strane žene, a istovremeno prvi neboder koji je Nagele ikada dizajnirala. Parcela je bila izuzetno mala — samo 680 kvadratnih metara — ali se toranj širi naviše, kantilevujući preko susjedne zgrade, oblikovan promjenom uličnog rastera između centra Sijetla i četvrti Belltown. Naziv „The Emerald" evocira nadimak Sijetla, a krovna terasa Olympic Room pruža neometani pogled na Puget Sound i Olimpijske planine. Cijeli eksterijer projektovao je ženski tim, čineći ovu zgradu prekretnicu za zastupljenost žena u projektovanju visokih zgrada.

Natalie de Blois — 270 Park Avenue, Njujork (1960)

Natalie de Blois (1921–2013) bila je pionirka u arhitekturi nebodera u doba kada su žene u profesiji bile gotovo nevidljive. Kao viši dizajner u birou Skidmore, Owings & Merrill, bila je glavna projektantkinja zgrade 270 Park Avenue — sjedišta kompanije Union Carbide, nebodera od 52 sprata i 215 metara u srcu Midtown Manhattana. Ova zgrada bila je oko pedeset godina najviša na svijetu projektovana od strane žene. Ipak, njen kolega Gordon Bunshaft godinama je javno pripisivao zasluge sebi. De Blois nikada nije dobila status punog partnera u SOM-u — bila je samo pridružena partnerica. „Teorija firme je bila da nikada neće biti žena partnerica", rekla je. Njen rad na fasadnim detaljima od crnog nehrđajućeg čelika i stakla definisao je estetiku korporativnog modernizma. Zgrada je srušena 2021. za potrebe novog, višeg nebodera, ali naslijeđe Natalie de Blois ostaje neizbrisivo.

Francine Houben — Montevideo, Roterdam (2005)

Francine Houben, osnivačica i kreativna direktorica biroa Mecanoo iz Delfta, projektovala je toranj Montevideo na obali rijeke Nieuwe Maas u Roterdamu — stambeni neboder od 43 sprata i 152 metra visine (uključujući ikonično slovo „M" na krovu koje služi kao vjetrokaz od 8 metara). U trenutku završetka bio je to najviši stambeni toranj u Holandiji. Građevina je koncipirana kao „vertikalni grad" — sadrži 192 stana sa čak 54 različita tipa osnova, kancelarije, restorane, bazen i teretanu. Inspiraciju je pronašla u njujorškim neboderima iz 1930-ih i u pomorskoj tradiciji Wilhelmina pristaništa, odakle su nekada polazili prekookeanski brodovi za Ameriku. Hibridna konstrukcija — čelični skelet na donjim spratovima, betonska struktura u sredini i čelik na vrhu — omogućila je fleksibilnost prostora bez presedana u holandskoj stambenoj gradnji.

Zaha Hadid — Morpheus Hotel, Makao (2018)

Zaha Hadid (1950–2016), irako-britanska arhitektica i dobitnica Pritzkerove nagrade 2004. — prva žena kojoj je ta nagrada dodijeljena — projektovala je hotel Morpheus u sklopu kompleksa City of Dreams u Makaou. Ovaj toranj od 40 spratova i 160 metara visine ima prvi slobodno oblikovani egzoskelet na svijetu: strukturalni omotač koji eliminiše potrebu za unutrašnjim nosivim zidovima i stubovima. Inspirisan kineskom tradicijom rezbarenja žada, dizajn predviđa tri dramatična otvora koja prolaze kroz centar zgrade, stvarajući „urbane prozore" koji povezuju hotelske zajedničke prostore sa gradom. Dvanaest staklenih liftova pruža panoramske poglede na unutrašnjost atrijuma visokog 40 metara. Morpheus je bio jedan od posljednjih projekata u koje je Hadid bila lično uključena prije njene prerane smrti 2016. godine, a otvoren je dvije godine kasnije kao posthumna posveta njenom vizionarskom pristupu arhitekturi.

Hazel Wong — Emirates Towers, Dubai (2000)

Hazel Wong, arhitektica porijeklom iz Hong Konga, projektovala je Emirates Towers u Dubaiju dok je radila za NORR Group Consultants. Projekat je nastao kao odgovor na međunarodni konkurs koji je 1996. raspisao šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum, sa ciljem stvaranja dva tornja koja će nadmašiti Dubai World Trade Centre — zdanje koje je izgradio njegov otac. Viši toranj, Emirates Tower One (350 metara, 54 sprata), namijenjen je kancelarijama i poznat je kao „Bijela kuća Dubaija" jer u njemu sjedi Ured premijera UAE. Niži toranj (305 metara, 56 spratova) je luksuzni hotel. Oba tornja imaju trouglasti tlocrt inspirisan islamskom geometrijom, simbolizirajući harmoniju zemlje, sunca i mjeseca, dok srebrno-bakrene reflektivne staklene fasade hvataju promjenjivo pustinjsko svjetlo. Wong je bila ponosna što je njena originalna vizija „senzitivno i vjerno zadržana tokom čitavog razvoja projekta" — rijedak primjer poštovanja arhitektonskog koncepta od nacrta do realizacije.